U potrazi za kaštelanskim podmorskim arheološkim lokalitetima nakon ostataka rimskih brodova pred Sućurcem važno je spomenuti i područje od Resnika do Divulja. Naime, 2005. godine na području tamošnje vojne baze (zapadno od rta Taršće), 20 m od obale te na prosječnoj dubini od 1,5 do 2 m, uočeni su nizovi drvenih pilona, ulomci antičkog građevnog materijala, keramičkog posuđa, amfora i dolija. Poznati trogirski povjesničar Ivan Lučić još je u 17. st. smatrao kako se tu nalazilo antičko naselje Sikuli.
Tako se Lučić usprotivio šibenskim humanistima koji su (zbog sličnosti imena) smatrali da je na temeljima Sikula izrastao Šibenik i slijedeći zapise Plinija i Klaudija Ptolomeja zaključio: „obojica postavljaju Sicum blizu Solina, a Plinije izričito između Trogira i Solina“. U suvremenije doba arheolog F. Bulić pokušao je to naselje locirati na području srednjovjekovnih Bijaća. Može se reći kako je istina bila negdje u sredini. Naime, Sikuli su se nalazili na Resniku!
Tijekom 3. i 2. st. pr. Kr., dok su obližnje ilirske domorodačke skupine još proživljavale prapovijesnu fazu svoga razvoja, kolonizatorski Grci s otoka Visa osnivali su vlastite naseobine na području današnje srednje Dalmacije: Tragurij (Trogir), Epetij (Stobreč) i Sikule. Ta su naselja isejskim Grcima služila za trgovinu sa susjednim Ilirima, dok je posljednje, okruženo plodnim poljem, imalo i značajnu poljoprivrednu ulogu – vinogradarstvo. Smatra se da je zemljišni posjed Sikula nadmašivao i glasovitu „horu“ Farosa.
Dosadašnja istraživanja ukazaju kako je život u Sikulima neprekinuto tekao sve do druge polovice 1. st. pr. Kr. Do tada je izgled naselja (na površini od 3,6 ha) slijedio urbani raster majke-kolonije Isse. Naprotiv, nakon naglog prekida, rimskodobne građevine mlađih slojeva antičkih Sikula nastale su prema načelima rimskog urbanizma. Tada se naselje širi, a u obližnjem polju grade se i ladanjska zdanja – vile rustike. Tijekom kasnog 4. st. Sikuli počinju propadati, a konačni udarac im je zadalo nemirno doba „Seobe naroda“.
Mate Božić
O autoru:
magistar edukacije povijesti i filozofije, član Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te jedan od pokretača Udruge studenata povijesti „Toma Arhiđakon“ kao i historiografskog časopisa „Pleter“. Koordinator projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ pokrenutog s ciljem revalorizacije starohrvatskih arheoloških lokaliteta na širem splitskom području. (Ko)autor monografija, studija i članaka historiografsko-heraldičke tematike u zbornicima, časopisima i web kolumnama.
